Plastika je trenutno najzastupljeniji materijal za proizvodnju ambalaže. To je raznovrstan materijal, lagan i jeftin. Često se koristi u i kombinaciji sa drugim materijalima kao što su papir i karton, metal, staklo, štamparske boje, lepkovi i premazi. Plastika je našla široku primenu u svim sferama, pa i kao materijal za posuđe i ambalažu za hranu, lekove, kozmetičke proizvode, igračke, odeću, obuću i skoro sve druge proizvode. Njeno korišćenje za proizvodnju ambalaže, značajno je uticalo i na razvoj trgovine hranom, nastajanje samoposluga i supermarketa, socijalni život, medicinu. Plastika se sastoji od polimera-lanaca organskih molekula a najveći broj plastike se proizvodi se od fosilnog ugljenika (najčešće iz nafte), ali se sve više koriste obnovljivi izvora ugljenika, kao sirovine.
Plastika kao ambalaža za hranu
Trenutno je, prema regulativi EU, dozvoljno korišćenje preko 1000 supstanci za proizvodnju plastike za hranu. Određen broj ovih supstanci spadaju u grupu opasnih hemikalija, pa je njihova upotreba ograničena.
Kraj životnog ciklusa
Životni ciklus plastike sastoji se od: proizvodnje – upotrebe – odlaganja. Na kraju životnog ciklusa plastika se odlaže na deponijama, spaljuje ili reciklira. Međutim, samo odlaganje na deponijama, kao i nepravilno odlaganje dovodi do ispiranja štetnih i opasnih jedinjenja u životnu sredinu što dovodi do ozbiljnog zagađenja životne sredine i dugoročnog ulaska ovih štetnih jedinjenja u lanac ishrane ljudi, a samim tim i do ugržavanja zdravlja.
Mehanička reciklaža
Ovi postupci uključuju sakupljanje, sortiranje, pranje, prečišćavanje, mlevenje materijala i ponovno topljenje do finalnog proizvoda ili poluproizvoda. Pošto ovakav reciklat, nije dovoljno čist za proizvode za kontakt sa hranom, potrebni su dodatni postupci prečišćavanja.
Mehaničko recikliranje, može dovesti do destrukcije polimernih lanaca plastike što utiče na smanjenje kvaliteta dobijenog materijala. Da bi se ipak poboljšao kvalitet, moraju se dodavati aditivi u većoj količini i određena količina nekorišćene plastike. Zato se plastika i ne može reciklirati beskonačan broj puta.
Hemijska reciklaža
Princip hemijske reciklaže je razlaganje polimernih lanaca plastike, na manje molekule, koji se koriste za sintezu novih polimernih lanaca. Ovi procesi imaju potrebu za velikom količinom energije i stvaraju toksični otpad. Zbog toga je neophodno dalje razvijanje i usavršavanje ovakvih procesa reciklaže, kako bi bili efektivni i isplativi sa svakog aspekta i tako našli širu primenu. Pored toga hemijska reciklaža podrazumeva i dekontaminaciju (uklanjanje štetnih jedinjenja).
Šta je potrebno rešiti/znati?
Da bi se smanjila količina plastičnog otpada koji je praktično neragradljiv u prirodi, potrebno je smanjiti količinu proizvedene plastike i reciklirati. Smanjenje veličine ambalaže na neophodne dimenzije, izbegavanje dvostrukog pakovanja, korišćenje samo neophodnih plastičnih predmeta, smanjenje upotebe plastičnih predmeta za jednokratnu upotrebu, ponovno korišćenje i zamena sa drugim materijalima kad god je moguće i bezbedno, su načini za smanjenje proizvodnje plastike.
Skorašnji komentari