Nasilje u školama, uprkos brojnim inicijativama, zakonima i obrazovnim programima, i dalje ostaje ozbiljan društveni problem koji ugrožava sigurnost, emocionalno zdravlje i razvoj mladih. Iako se tema nasilja sve češće javlja u medijima i u školama, često se zapostavljaju „nevidljivi“ oblici zlostavljanja, kao što su verbalno nasilje i psihološka manipulacija, koji mogu biti jednako destruktivni kao fizičko nasilje. Mnogi učenici i dalje ostaju pasivni posmatrači, a oni koji trpe nasilje često se osećaju nezaštićeno i obeshrabreno da potraže pomoć. U tom kontekstu, pitanje zašto nasilje u školama i dalje opstaje, uprkos svim naporima za njegovim suzbijanjem, postaje ključno. Da li je problem u nedostatku efikasnih preventivnih programa, ili u tome što institucije i društvo kao celina nisu dovoljno spremni da prepoznaju i odgovore na složene oblike nasilja među mladima?
Tokom razgovora smo se osvrnuli na edukativne programe u cilju prevencije vršnjačkog nasilja i dugogodišnjem iskustvu Marine Jakovljević, psihološkinje i stručnog edukatora na brojnim projektima.u radu sa decom osnovnih i srednjih škola.
- Možeš li nam objasniti šta je vršnjačka medijacija i kako se sprovodi po školama?
„Vršnjačka medijacija je metoda rešavanja konflikata na nenasilan i konstruktivan način, uz pomoć treće, neutralne strane – vršnjačkog medijatora. Sprovodi se tako što se, prema određenim kriterijumima, biraju učenici osnovnih i srednjih škola, koji zatim prolaze obuku iz veština vršnjačke medijacije. Nakon završene obuke, ovi učenici formiraju timove vršnjačkih medijatora u svojim školama, čime aktivno doprinose prevenciji nasilja i stvaranju pozitivnijeg školskog okruženja.“
- Koje su ključne prednosti vršnjačke medijacije u odnosu na tradicionalne metode rešavanja sukoba?
„Ključne prednosti vršnjačke medijacije u odnosu na tradicionalne metode rešavanja sukoba ogledaju se u efektivnosti rešavanja konflikata među mladima. Medijacija omogućava direktan dijalog između strana u sukobu gde se problem rešava u atmosferi poverenja i uz posredovanje vršnjaka koji samim tim bolje razume kontekt i sam problem. Za razliku od tradicionalnih metoda koje često uključuju autoritet odraslih i fokusiraju se na kaznu ili nametnuta rešenja. Vršnjačka medijacija osnažuje učesnike da sami pronađu zajednički prihvatljivo rešenje. Na taj način se razvijaju empatija i odgovornost za sopstvene postupke. „
- Kako vršnjačka medijacija doprinosi prevenciji nasilja među vršnjacima?
„Vršnjačka medijacija doprinosi prevenciji nasilja među vršnjacima na nekoliko načina. Prvo, ona podstiče otvorenu i konstruktivnu komunikaciju, omogućavajući stranama u konfliktu da na miran način izraze svoje emocije i rešavaju nesporazume. Drugo, kroz proces medijacije, učenici razvijaju veštine kao što su empatija, aktivno slušanje, uče da prepoznaju svoje emocije, da preuzmu odgovornost za svoje ponašanje i u samom procesu medijacije često dolazi do razbijanja predrasuda, sto je još jedan doprinos vršnjačke medijacije. Takođe, vršnjački medijatori svojim primerom promovišu kulturu međusobnog poštovana i konstruktivnog dijaloga, što pozitivno utiče na celokupnu školsku atmosferu. Vršnjački medijatori su često i u ulozi edukatora, gde prenose svoje znanje sa obuke na ostatak svojih vršnjaka i na taj način promoviše nenasilno rešavanje konflikata i sprečava buduće nasilje. „
- Kakve su najčešće situacije u kojima dolazi do potrebe za vršnjačkom medijacijom?
„Najčešće situacije koje zahtevaju vršnjačku medijaciju su svakodnevni nesporazumi i sukobi među učenicima, poput verbalnih prepirki, nesuglasica oko zajedničkih aktivnosti, ogovaranja ili koškanja.
Posebno značajna je primena medijacije kod sukoba koji su rezultat različitih mišljenja, stavova, vrednosti i ovde se kroz vršnjačku medijaciju promovušu različitosti i tolerancija, čime se smanjuje rizik od eskalacije konflikta. Neretko vršnjački medijatori prijavljuju da veštine medijacije primenjuju i van škole i u svojim porodicama. „
- Koji su najvažniji alati ili tehnike koje se koriste u vršnjačkoj medijaciji?
„Najvažniji alati su ustvari tehnike kojima medijator ovladava kako bi mogao da vrši medijaciju, a neke od najvažnijih su:
- Aktivno slušanje sa empatijom gde vršnjački medijator pažljivo sluša obe strane i pokazuje razumevanje, ali i omogućava učesnicima da se osećaju saslušano i uvaženo.
- Parafraziranje, reflektovanje preformulisanje i ponavljanje onoga što je rečeno, bez lične interpretacije, već objektivno i tačno.
- Neutralnost, ključna veština medijatora je da ostanu nepristrasni i ne stanu na stranu nijednog učesnika, već da fokus ostane na rešenju problema.
- Tehnika Ja govora osnažuju se učesnici da koriste „JA-poruke“ kroz koje se govori o ličnim osećanjima, željama i potrebama umesto optuživanja drugog za svoje emocije i postupke. Ovim se stiče veća zrelost u ponašanju i ostvaruje se preuzimanje lične odgovornosti za svoje postupke.
- Tehnika decentracije gde se uči na koji način razumeti drugog bez osuđivanja.
Ovi alati i tehnike su osnova uspešnog procesa medijacije, jer omogućavaju stvaranje otvorenog i sigurnog prostora za rešavanje sukoba. „
- Kakvu ulogu imaju nastavnici i roditelji u procesu vršnjačke medijacije?
„Nastavnici i roditelji imaju ključnu ulogu podrške u procesu vršnjačke medijacije, jer svojim delovanjem mogu stvoriti podsticajno okruženje za primenu ovog metoda. Kroz programe promocije vršnjačke medijacije nastavnici mogu mnogo da doprinesu pozitivnom stavu prema ovoj tehnici gde sutra učenici neće oklevati da kroz ovu tehniku rešavanju svoje konflikte. Takođe kroz identifikaciju konflikta, nastavnici mogu da prepoznaju situacije koje bi mogle da se reše medijacijom i da upućuju učenike na vršnjačke medijatore. „
- Možeš li da podeliš neke primere uspešnih intervencija koje su polaznici nakon radionice sproveli?
„Ono što sam dobila kao povratnu informaciju jeste da su najuspešnije rešavani slučajevi konflikata izeđu najboljih drugara ili drugarica, a konflikti su nastajali iz najrazličitijih sukoba interesa. Kako vršnjački medijatori navode, u odnosima gde postoji jaka emotivna vezanost, postoji i veća motivacija da se konflikt razreši. „
- Kakva su tvoja iskustva u radu sa decom svih ovih godina dok predaješ na temu vršnjačke medijacije i edukacije?
„Nosim sa sobom najlepša iskustva u radu sa decom i mladima kroz obuke za vršnjačku medijaciju. Kako obuka napreduje, najviše sam ponosna na uvid koji učesnici steknu, naročito kada počnu da prepoznaju svoje predrasude, stereotipe i netoleranciju. Ovaj proces samospoznaje, kroz koji se deca otvore za razumevanje svojih emocija, predstavlja jedan od ključnih trenutaka tokom obuke. Učeći veštine medijacije, oni ne usvajaju samo tehnike rešavanja konflikata, već i važne životne veštine koje im mogu koristiti tokom celog života, a koje mnogi odrasli još uvek ne poseduju. Najveći ponos mi predstavlja trenutak kada shvatim da su stekli znanja i veštine koje će im pomoći da postanu bolji ljudi i aktivno doprinesu pozitivnim promenama u svojoj zajednici. „
- Koliko je škola do sad učestvovalo u realizaciji projekta prevencije nasilja u školama i u kojoj školi si naišla na najveću zainteresovanost za saradnju kako učenika tako i nastavnika?
„Kroz ovaj projekat samo u ovoj školskoj godini sprovedene su radionice o vršnjačkoj medijaciji i edukaciji u dvadeset četiri osnovnih i srednjih škola. Ne bih imala da izdvojim specijalno neke škole, zainteresovanost i saradnja je zaista svuda bila prisutna i od strane nastavnika i od učesnika. „
- Šta bi preporučila mladima koji nisu prošli program vršnjačke medijacije, kako da prevaziđu konflikt koji imaju sa nekim vršnjakom, kome da se jave kako bi rešili problem.
„Preporučila bih mladima da pristupe rešavanju konflikta „hladne glave“. Kada su preplavljeni jakim emocijama, teško je doneti racionalnu odluku, a postoji i rizik od eskalacije. Ključno je da nauče da prepoznaju svoje emocije, potrebe i želje, jer će time steći sposobnost da kontrolišu svoje reakcije i konstruktivno reše konflikt. Takođe, važno je da ne oklevaju da potraže pomoć od vršnjačkih medijatora, ako takav tim postoji u njihovoj školi, ili da se obrate odraslim osobama kojima veruju, kao što su nastavnici, školski psihologi ili članovi porodice. Bitno je da se ne stide da potraže podršku, jer je to prvi korak ka rešavanju problema. „
Kroz Marininu priču i iskustvo, razmotrili smo kako možemo zajedno doprineti smanjenju nasilja i podržati pozitivne promene u školama, stvaranjem sigurnijih, podržavajućih i inkluzivnih prostora za sve učenike. Ključno je da se, osim kroz formalne obrazovne programe, podstiče aktivno angažovanje vršnjaka, jačanje empatije i razvijanje veština rešavanja konflikata, jer samo kroz zajednički napor celokupne školske zajednice možemo stvoriti okruženje u kojem će nasilje biti neprihvaćeno i zamenjeno poverenjem i međusobnim poštovanjem.
Skorašnji komentari